Godine 1891, kada je Mato Domačinović postavljen za općinskog bilježnika i po toj funkciji često odlazio u Vukovar, tamošnji vatrogasci su ga savjetovali kako bi u Nuštru trebalo ustrojiti vatrogasnu udrugu, a oni su bili voljni dolaziti i učiti početne vježbe i općenito pomagati udrugu. Sve je to trajalo oko dvije godine, te je 1893 g. Mato Domačinović savjet potražio kod župnika Nuštarskog, velečasnog Florijana Činčeka, posjednika Karla Dolanskog i učitelja Franju Štiglmajera glede ustrojstva vatrogasne udruge.

25. Travnja 1893 g. na sastanak u školu pozvao je obrtnike i mještane sela radi ustrojstva udruge. Sastanak je otvorio Mato Domačinović i obrazložio razloge okupljanja. Na sastanku je odlučeno da se udruga osnuje i izabere cijela uprava, jer je bilo dovoljno članova da se ista može izabrati. Za predsjednika je izabran župnik Florijan Činček, za tajnika Franjo Štiglmajer, za blagajnika Dragutin Weber, za zapovjednika Dragutin Dolanski, a za dozapovjednika Mato Domačinović, u odbor su izabrani svi zapovjednici društva. U svom osnivanju društvo je brojilo 38 izvršujućih članova. Za rad udruge namaknuta su novčana sredstva tako da se od zemaljske vlade dobilo 200 forinti, od općine 100 forinti, kolnu štrcaljku i kola s buretom za vodu, od Dragutina grofa Khuen - Hedervary 100 forinti, od Karla grofa Khuen - Belasie st. 100 forinti, od Margite grofice Khuen – Hedervary 100 forinti, a članovi utemeljitelji dali su po 20 forinti. S prikupljenim sredstvima pristupilo se nabavci opreme u Beču, a plaćanje je odgođeno na 6 mjeseci i 6% kamata. Od osnutka udruge pa sve do jeseni dolazili su vatrogasci iz Vukovara i obučavali članove s radom na vatrogasnoj opremi a naročito za rad na štrcaljci i penjanju na krovove. Sve zapovIjedi su izdavane na Njemačkom jeziku (i u Vukovaru i Vinkovcima), a pogotovo kod nas, jer je od 38 izvršujućih članova udruge, samo trojica bilo hrvata, a svi ostali su bili njemačke narodnosti. Pravila su bila usklađena sukladno pravilima DVD-a u Vukovaru.

Članovi društva 1921. g.

Godine 1895. počelo se raditi na tome da se osnuje limena glazba pri udruzi, te su uskoro nabavljena glazbala, a kapelnik je bio gospodin Karlo Jelinek, koja je djelovala sve dok se isti nije odselio u Dalj. 24. svibnja 1900. god. održana je svečanost posvete zastave kojoj je kumovala presvijetla gospođa grofica Ivana Khuen-Belasie. Posvetu je obavio župnik nuštarski i narodni poslanik gosp. Florijan Činćek, a svečanosti su prisustovale mnogo udruge, preko 2000 vatrogasaca. Grof Hinko je svakom učesniku poklonio litru starog rizlinga i 43 bureta piva, a od mještana Nuštra su dobili spavanje i zajutrak. 10 godina se zapovijedalo na njemačkom jeziku, a tada je, na zapovijed zapovjednika, uveden hrvatski jezik našto su se vatrogasci njemačke nacionalnosti usprotivili jer je Hrvata bilo malo. Tražili su da barem 1/3 vatrogasaca bude hrvatske nacionalnosti te da tada to neće prestavljati prepreku, ali zapovjednik je bio odlučan i ustrajan na svojoj zapovijedi, te je nekoliko vatrogasaca istupilo iz udruge.

31. kolovoza 1930. god. sagrađen je i vatrogasni dom za čiju je gradnju najveću brigu vodio tadašnji predsjednik Antun Weber. Ponovno je počela sa djelovanjem limena glazba, ali je tijekom II. Svjetskog rata bila raspuštena, a glazbala je odnijela jedna od partizanskih jedinica koja je prolazila kroz selo.

Vatrogasni dom iz 1935. g.

Poslije II. Svjetskog rata udruga je nastavila s radom tako da je s godinama nabavljana modernija oprema za gašenje požara, traktor “zadrugar”, motorna pumpa “Englezer” i “Savica”, te prikolica s cisternom od 2500 litara. Tijekom godina i proširivanja rada udruge nabavljena je i oprema od naših donatora i poljoprivrednih poduzeća, a najviše donacija je bilo od poljoprivredne organizacije “Henrikovci” kada je njen upravitelj bio gosp. Petar Šuker. Tako je u to vrijeme nabavljena cisterna 3000 litara vode, polovni traktor “Rus”, cisterna od 5000 litara vode, kombi za prijevoz članova udruge radi takmičenja, motorna pumpa “Rosenbauer”. 1984. god. pristupilo se skupljanju financijskih sredstava za nabavku navalnog vozila, sredstva su namaknuta od radnih organizacija koje gravitiraju prema Nuštru, mjesne zajednice Nuštar, te od dobrovoljnih priloga mještana Nuštra, koje je te godine i kupljeno, a time je se smanjilo vrijeme od dojave do izlaska na mjesto intervencije. Velikim zalaganjem i upornošću gosp. Mateja Šuće, tadašnjeg predsjednika udruge, obnovljen je rad limene glazbe, nabavljena su glazbala i pod dirigentskom palicom kapelnika Marka Džepine sviralo je 30 glazbenika. Prvi nastup su imali u Donjem Miholjcu 1985. g, a 31. svibnja 1987. g, u Nuštru, je održana 13. smotra saveza amaterskih orkestara Slavonije i Baranje.

Čapo Josip, Johan Tuhet, Brzi Mata, Đuro Šimić,

Josip Vestermajer, Hinko Švager, Toni Šumaher

U tijeku djelovanja i rada DVD – a Nuštar posebno i vrlo značajno mjesto zauzimao je rad operativnih postrojbi bez čijeg rada ne bi bila izvršena osnovna zadaća preventivno djelovanje i gašenje požara. Zahvaljujući zapovjednicima i dozapovjednicima, a posebno, unazad 40 godina, Mati Maroševiću, Luki Perici, Ivanu Čeple ml., Željku Ružiću i Tomislavu Maroševiću sve intervencije su bile vrlo uspješne. U radu s mladima posebno mjesto zauzima njihovo učešće na državnim natjecanjima, od Trogira, Krapine, Pule, Ludbrega, Rijeke, Varaždina i drugih mjesta, gdje su postignuti zavidni rezultati, ti rezultati, su proizlazili od uspješnih nastupa na međudruštvenim općinskim i županijskim natjecanjima. DVD – Nuštar bilo je jedno od najopremljenijih društava u bivšoj općini Vinkovci, sve do listopada 1991 g. kada je vatrogasni dom raketiran iz aviona, u njemu se nalazila sva imovina koja je generacijama marljivo skupljana i čuvana, te je ista u potpunosti i uništena, osim navalnog vozila koje je bilo izrešetano gelerima, ali je motor ostao čitav, te se isti uz malo sredstava mogao popraviti. Šteta koja je načinjena DVD-u neprijateljskim djelovanjem je nemjerljiva s izgubljenim životima članova DVD-a koji su poginuli kao pripadnici Hrvatske vojske, policije ili civilne zaštite.

Razoreni Vatrogasni dom 1991. g.

Dugogodišnji zapovjednik pok. Mato Marošević

U proljeće 1992 g, po prestanku neprijateljskog djelovanja, okupili su se članovi DVD-a da bi spasili opremu koja nije bila skroz uništena ili se mogla popraviti, a to je bilo samo navalno vozilo koje je razvozilo vodu po položajima za branitelje Nuštra, uz donaciju u materijalu i trud članova DVD-a popravljena je garaža, gdje se nalazilo navalno vozilo, te je tu, uz vozilo, bila smještena i oprema koja je se mogla upotrijebiti za gašenje požara. Međutim zbog atmosferskih prilika oštećena zgrada sve je više propadala i prijetilo je totalno urušavanje i da netko od prolaznika nastrada, stoga je upravni odbor donio odluku i uz suglasnost općine zgrada je uklonjena do temelja i pokrenuta je inicijativa za izgradnju vatrogasnog doma na novoj lokaciji. Na sjednici savjeta mjesne zajednice Nuštar održane 14. 9. 1992. god. donesena je odluka o prijenosu zemljišta na parceli stare škole kada DVD napravi projekte. DVD izrađuje projekte za novu lokaciju, ali već 1993.god. dolazi do promjene vlasti, te u mjesecu studenom poglavarstvo općine Nuštar donosi novu odluku da se Vatrogasni dom ne može graditi na novoj lokaciji već tamo gdje je bio do sada.

Izgradnja Doma započeta 2004. g.

Dana 21. travnja 2001.god. Rotary Club Osijek na svojoj sjednici donio je odluku o dodjeli jednog vatrogasnog vozila iz humanitarne organizacije “Operatio Florian” iz Velike Britanije, (Operacije “Florijan-Hrvatska”). Veliki doprinos u nabavci vozila ima na načelnik Pero Drinovac koji je u samom početku akcije inzistirao na jednom takvom vozilu za Nuštar. Uspješnom obukom vozača (Marošević Tomislava, Kristiana Barišića, Željka Maslova) u kampu mladeži HVZ-a u Fažani vozilo je predano DVD-u Nuštar, te su ga isti dovezli u selo.

Općina Nuštar izradila je procjenu ugroženosti i plan zaštite od požara za područje općine Nuštar koji je prihvaćen on strane općinskog vijeća 19. 5. 2004. god. Planom zaštite od požara za područje općine Nuštar, definirana je središnja vatrogasna postrojba DVD-a Nuštar s područjem odgovornosti na cijelom teritoriju općine Nuštar. Postrojba može izvršiti sve zadatke gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine, ali samo u ljetnom periodu, preko zime učinkovitost je vrlo slaba, jer vozila ne stoje u garaži pa se voda ispušta da ne dođe do oštećenja vozila.

Novi projekti za vatrogasni dom su izgrađeni, te su ishođene sve potrebne dozvole, pristupilo se raspisivanju natječaja, te je upravni odbor odabrao za izvođača radova “SUTON” d.o.o. iz Nuštra. Uz pomoć prikupljenih i ušteđenih financijskih sredstava i dobivenih sredstava za vatrogastvo od općine Nuštar, krenuto je u izgradnju 16. 9. 2004. god.

Dobrovoljno Vatrogasno Društvo Nuštar željelo bi i nastojat će održati tradiciju vatrogastva u Nuštru koja se proteže od 1893.god.

"Tamo gdje su žitna polja tamo gdje se klasje svija Tu je moje rodno selo tu je moja Slavonija"

U “Seljačkoj slozi” je kroz cijelo njeno vrijeme postojanja djelovalo nekoliko sekcija: folklorna, dramska, tamburaška i dječja. Od starih običaja možemo izdvojiti vrlo uspješnu koreografiju Slavonskih svatova (Evica Šarčević) i Pudarina (čuvanje vinograda) - Ljerka Benčević (rođ. Živković).

Vrlo zapažen uspjeh su ostvarile i dramske predstave Đuka Begović, Punjena patka, Radovan treći u režiji gospođe Zlate Zdunić, seoske učiteljice te Kancelarijska posla i Izbor za MISS Nuštra u režiji gospođe Ljerke Benčević također nastavnice hrvatskog jezika u našoj osnovnoj školi. Značajno je i sudjelovanje “Seljačke sloge” u obilježavanju vjerskih blagdana. Tu se misli na pomoć pri organizaciji procesije na blagdan Tijelova kao i na misama zahvalnicama. Važno je pomenuti da naši tamburaši već 30-ak godina sviraju misu polnoćku za Božić. Također ne možemo ne spomenuti našu tradicionalnu “Pokladnu povorku” koja je bila jedinstvena u ovim krajevima i datira sa početka prošlog stoljeća a koju od Domovinskog rata usvajaju i mnogi drugi KUD-ovi.

Jedna od ranijih fotografija pokladne skupine

Obzirom da Društvo djeluje nepunih 70 godina tako je i broj članova jako velik. Možda će biti nepošteno prema nekima čija imena nećemo spomenuti ali ne iz razloga da nismo htjeli nego jednostavno zato što nismo mogli saznati sva. No neka imena ipak moramo spomenuti, imena koja su obilježila povijest ovog Društva a tako i samog našeg sela, imena ljudi kojih više nema među nama a ostavili su nam u nasljeđe veliki zadatak - očuvanje tradicijske kulture i baštine našeg kraja. Među starije članove koji su bili aktivni u radu i obilježili svoje vrijeme možemo ubrojiti slijedeće: Stjepan (Pišta) Toth, Josip (Jožika) Toth, Marko Šimunić (Betin), Sepp Westermayer, Pero Surop, Iva Mihaljković (Iva dadin), Andrija i Jakša Majstorović, Antun i Dragutin Petikić, Martin Šarić (Baća), Mato Pandurović, Josip i Kata (teta Mila) Kurdžipić, Martin Šarić, Palika Sitaš, Matin Kubiček, Ilija Ižaković, Drago i Mato Mecanović, Josip Šarić - Adžiloja, Slavek, Dragec i Iva Cikač, Mato Šarić, Marija Pokršćanski (rođ. Benčević) - teta Majda, Marta Šarčević (rođ. Lukić), Ružica Šarić, Ana Šarić, Anica Šuća (rođ. Ivankovac), Janja Šarić, Vlatko Damjanović, Marta Sitaš (rođ. Pandurović), Nikica i Davor Ceranac, Adica Mecanović, Julkica Ponoš (rođ. Bahes), Janja Butko rođ. Galetić, Stjepan i Marija Pandurović rođ. Piljaš, Tomo i Pavo Grgetić, Martin Lukić (Malac), Franjo Mateković, Grga Ivankovac, Mato Marošević (Kistuš), Mara Čretni (rođ. Belačić), Mara Žulić (rođ. Ferenbah), Marija Mecanović (rođ. Šarić - seka Božina), Tomo Šestan, Đuro i Neda Pandurović, Franjo Bliml, Dražen Bliml, nezaobilazni naš kandžijaš i mogli bismo reći zaštitni znak Društva na svim Vinkovačkim jesenima i drugim smotrama folklora, Ilija Šimunić i mnogi drugi.

Dvije osobe po kojima je zadnjih tridesetak godina Društvo bilo prepoznatljivo, bračni par koji je bio zaštitni znak “Seljačke Sloge”, dvoje iskonskih zaljubljenika u folklor, to su naravno bili Vinko i Evica Šarčević. Oni su dali pečat ovome Društvu, vrijeme o kojem će se uvijek pričati i spominjati u budućim naraštajima. Nažalost, njihov prerani odlazak u vječnost ostavio je veliku prazninu u “Seljačkoj slozi” koju će biti teško upotpuniti. Sloga u današnjem sastavu broji oko 50-ak aktivnih članova od kojih možemo nabrojati nekoliko starijih i iskusnijih: Ante i Luja Kovačić, Milan i Jelica Boronjek, Danika i Jasna Toth, Anica Mićić (rođ. Ceranac), Franjo Butko te vrsni poznavatelj narodnih nošnji ovoga kraja Nikola Šuća. Trenutno funkciju predsjednika “Seljačke sloge” obnaša Anica Mićić, dopredsjednik je Vjekoslav Glavurdić, voditelj folklorne skupine - Ante Kovačić. Aktivno rade folklorna skupina, tamburaška skupina a u fazi je obnova dječje folklorne skupine kao i muške pjevačke skupine. Izgradnjom Doma kulture napokon smo dobili prostor gdje možemo raditi i razvijati se.

1935. g.

Društvo bilježi mnogobrojna gostovanja kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Neizostavni su nastupi na svim “Vinkovačkim jesenima”, Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, Smotri izvornog folklora “Đakovački vezovi”, na mnogobrojnim smotrama lokalnog karaktera: Voloder, Repušnica (Sisačko-moslavačka županija), Bogdanovci, Ilok, Retkovci (Vukovarsko-srijemska županija), Tenja, Valpovo (Osječko-baranjska županija), Nova Gradiška, Kutina (Brodsko-posavska županija), Kali na otoku Ugljanu, Zaton (Zadarska županija), Karlovac, Draganić (Karlovačka županija), Pula (Istarska županija), Prelog (Krapinsko-zagorska županija). Također moramo spomenuti i gostovanja u inozemstvu: u Austriji kod Gradišćanskih Hrvata, u Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji te u Subotici na smotri folklora “Dužijanca”.

Kontakt:
Predsjednik: ANICA MIĆIĆ
Adresa: Ivana Meštrovića 22, 32221 Nuštar
Telefon/Fax: 032/386-019
Mobitel: 099/696 05 50

Đuro

Hinko