ZAŠTO

Tijekom pravljenja ovih stranica, veliko opterećenje mi je predstavljalo sastavljanje ovog teksta. Nadam se da ću vas nekako potaknuti na drugačiji stav, ili na neku ideju, kako okupiti na jedno mjesto sve ono što predstavlja dio naše povijesti. Mnogi su svjesni toga, ali nikako da se pokrenu. Neki mještani već dugo skupljaju stare fotografije, namještaj, razne predmete... Pregledavajući stare fotografije, mnogi od nas su pokušali doživjeti to vrijeme ili se sjetiti kako je nekada bilo. Najgore je to što se gube povijesne činjenice, sve odlazi nepovratno. Puno vrijednih starih fotografija ili predmeta se nalazi kod pojedinaca, nesvjesnih njihovih značenja. Svo ovo vrijeme, od nastanka Nuštra, nije bilo mnogo ostalo zabilježeno što se događalo u prošlosti. I sami smo svjedoci nestanka objekata koja su imala barem neko povijesno značenje.

   Tijekom cijele povijesti postojanja Nuštra događala su se raznorazna uništavanja, rušenja ili slično, koje je uzrokovalo gubitkom svega što čini povijest ovog mjesta. Sami smo nedavno bili svjedoci najgoreg i najbezobzirnijeg uništavanja cijelog mjesta tijekom Domovinskog rata. Od prije pedesetak godina, postojali su secesijski objekti koji su nestali (mlađi naraštaji si ne mogu predočiti kako je Nuštar izgledao nekad), malo je bilo sluha za očuvanjem starine, rušene su stare zgrade poradi pravljenja novih. Tako da je sama jezgra mjesta ostala samo sa jednom starom građevinom (Dom mladeži). Nuštar prebrzo gubi svoj identitet, svoju povijest, ovo je, na ovim stranicama, samo mali pokušaj stvaranja slike kroz povijest.

   Šteta što se naša osnovna škola ne uključi u animiranju djece kroz neku sekciju poradi sakupljanja i čuvanja naše starine. Mnogi nezabilježeni događaji od samih mještana bi se mogli sakupiti i obraditi u cilju sačuvanja od zaborava. Sve to poradi nas samih, poradi naše djece i budućih naraštaja. Šteta što nije čuvana i održavana stara jezgra mjesta, šteta što se ne bilježi svaki događaj koji se zbio u daljoj ili bližoj povijesti, pa i sadašnjost. I mi sami već smo ili ćemo biti dio naše povijesti, koju netko drugi može vidjeti ili pročitati. Našim mladima moramo ostaviti nešto. Kako će oni čuvati nešto što mi nismo, čega više nema ili što je zaboravljeno.

Treba to učiniti bez predrasuda tko smo i odakle naši potiču, sada pripadamo ovdje.

NUŠTAR IMA BOGATU POVIJEST, KOJA NE SMIJE BITI ZABORAVLJENA